Kolumna:Priča o Kirvajskoj sekciji, Vlatko Balošić
KOLUMNA
Priča o Kirvajskoj sekciji, Vlatko Balošić
Kirvajska sekcija je nastala u zimu sa 1979. na 1980.
Moj eksperimentalni projekt 'Rujno dijete mjesečevih zora' i, recimo tako - underground 'Kerovi iz polarne mrtvačnice' (glazbeno-scenski projekt koji smo osmislili Branko Zorić /'Ker Sire', kako smo ga zvali/ i ja zbog nedostatka financija i zapravo nepostojanja infrastrukture za održanje ovakvog kazališno-glazbenog alternativnog produkta ponukao je 'Kera Siru' (sad mi Toza veli da nije to predložio Sire, već on, pa eto) - da izvali: Trebamo jedan mali ali efikasan ogranak unutar našeg sustava (UD 'Granice vremena') koji bi svirao kirvaje, zarađivao novce kojima bismo potom financirali 'umjetnost' - pa smo ujesen to zaista i napravili: otud i ime: KIRVAJSKA SEKCIJA.
Zapravo, Toza i ja smo napravili ovaj bend jer smo u to vrijeme imali velike viškove energije (fizičke, kreativne, seksualne ...) a pravi rokenrol bend je bio upravo savršen za isijavanje i pražnjenje istih.
Kirvajska Sekcija su bili: Miroslav Bičanić - Toza (vokal), Vučković Matija-Cale (bubnjevi), Damir Bjelobrk-Brada (Stevo-bas) i Vlatko Balošić (el. gitara).
Repertoar smo sastavili nabrzake: Stonesi kao polazna točka, Thin Lizzy, Led Zepp … od domaćih ponajviše Riblja Čorba, nekolicina vlastitih pjesama ... no sve to je bilo samo osnova za potpuno nepredvidljive improvizacije koje su nastajale na pozornici po kojoj smo skakutali i valjali se ...Svirali smo u dvoranama tadašnjih domova kulture,…ali to ni slučajno nije ličilo na nastupe klasičnih tezgaroških bendova: Mi smo doista bili pravi pravcati rock'n'roll bend: po izgledu, zvuku i po izrazito dinamičnom scenskom nastupu...
Važna napomena: danas 'debeli' Toza, tada je imao 67 kg, trčao je i skakao po bini poput Mick Jaggera (a o njegovoj tadašnjoj tjelesnoj kondiciji i 'manekenskim proporcijama' svjedoči i činjenica da je te jeseni regrutiran za 'Titinu gardu' i vojni rok odslužio na Dedinju)
Imali smo vjernu publiku, pedesetak mladih ljudi, koji su nas pratili na svim našim nastupima ...
A najluđi nastup KIRVAJSKE SEKCIJE je bio na gitarijadi VRPOLJE '80.
Gitarijada VRPOLJE bio je tih godina, uz zaječarsku gitarijadu, najvažniji rock događaj u bivšoj državi zahvaljujući Zlatku Salopeku i njegovoj ekipi ... Vrpolje bi se na 3-4 dana pretvaralo u nešto kao mali Woodstock. Iz cijele bivše države dolazili su mladi bendovi, a s njima i njihovi fanovi i prijatelji. Spavalo se po kućama i na velikim travnatim površinama oko dvorane.
Ljeto, početak srpnja. 1980: Sjedimo svi u hippie stilu oko vrpoljačke dvorane čitav dan i družimo se sa šarenim svijetom. Jede se s kazana … divni mladi šareni svijet … O slatka slobodo ! …
Tek navečer nastupamo, pjesma uz gitare, vreće za spavanje na travi, cuga se i ko zna šta već ko ... Kako pada mračak, tako u loncu vrije ... Uzbuđenje raste ... svirka počinje sa zalaskom sunca ...
Naša ekipa je već poprilično nacvrcana, zajebancija kulminira ... a nas sve više kopka ... što učiniti da se svojim nastupom razlikujemo od ostalih ... i evo, nekom je sinulo: da se na sceni pojavimo u dugačkim gaćama !!! Naš bubnjar Cale odma' veselo prihvaća ideju: Moj stari ima cijelo čudo dugaćkih gaća i potkošulja dugačkih rukava! Sjeda naš Cale u svog 'Princa' i eto ga za pola sata sa našom scenskom garderobom ... Na scenu smo izašli nešto prije ponoći ... četvorica mlađahnih mlatimudana u dugačkim bijelim gaćama i potkošuljama dugih rukava ... Nastao je rusvaj !... polovica raje u publici bili su naši fanovi ...
Svirali smo: svoje 2: Anonymus i Makedonka, te na bis (jer ljudi su skandirali: 'Hoćemo još', ne daju otić) - Žene i muškarci (Buldožer)
Naravno, osvojili smo nagradu kao najatraktivniji bend: sjećam se, imao sam vrlo dugačak 'frkani' kabl za gitaru i već kod prvih taktova uzbudljivog rifa pjesme Anonymus, trčeći sam okomotao basistu Stevu kablom, još malo se sapleo i pao ...
Prije vrpoljačke gitarijade, početkom lipnja, imali smo i zapažen nastup na godišnjem koncertu brodskih bendova u tadašnjoj dvorani Đuro Salaj (danas I.B.Mažuranić), a nakon gitarijade smo nastupili na fantastičnom open air koncertu u velikom đakovačkom parku: tjedan dana prije 'Đakovačkih vezova' đakovačka omladinska organizacija je organizirala open air koncert: 'Đakovački bezvezovi', a još prije toga odličan open air nastup ispred osnovne škole u D. Andrijevcima u kojem smo nevjerojatnom energijom i moćnim zvukom jednostavno 'pomeli' stare maconje iz grupe King's s kojima smo 'popola' svirali ovu feštu …
Imam audio snimak sa ove svirke: čovječe koja grmljavina … ne što je moja, al' gitara zvuči k'o F-16 da leti kroz Grand Canyon … Cale sasipa rafale na bubnjevima … bas pulsira u tamnoj noći … vokal čuješ u naletima, kao da leti na nekom velikom ringišpilu kroz noć …ufff …
Eh ... koja vremena ... mladost – ludost
Početkom jeseni 1980. Kirvajska Sekcija prestaje s radom jer Toza i ja odosmo u vojsku:
on na Dedinje, a ja na Lastovo … no vala smo se i izritali …
100 godina poslije …
2005. godine radimo Retro koncert u D. Andrijevcima i okupljamo originalnu postavu grupe Kirvajska Sekcija.
Dopalo nam se, pa smo odlučili nastaviti i 'rekreativno se baviti rock'n'roll glazbom'.
Ime smo samo promijenili u El Dorado !