Zvonimir Ćosić (Preusmjereno s Ćosa)
Zvonimir Ćosić | ||
---|---|---|
![]() Tvornica kulture, 2007. | ||
Rodno ime | Zvonimir Ćosić | |
Poznat/a i kao | Ćosa, Kulen Gang | |
Rođen/a | 11. kolovoza 1967. | |
Mjesto rođenja | Slavonski Brod | |
Prebivalište | Zagreb | |
Žanr/ovi | rock | |
Zanimanje | glazbenik | |
Instrument | vokal, gitara | |
Djelatno razdoblje | početak 1980-ih - danas | |
Angažman | Tračak Istine, Sjećanja, Moris, XIII. Apostol, Trag vječnosti, Baldrick band, Telefon Blues Band, Stop, Zlatni Akordi, Dim, Karizma, Kulen Gang, Second Hand Band, Animatori, Matori |
Zvonimir Ćosić brodski je glazbenik rođen 1967. godine.
Nastupao je s brojnim brodskim bandovima, a najzapaženiji nastup prije Domovinskog rata imao je sa sastavom XIII. Apostol s kojim je 1990. godine snimio album Miris prašine. Za vrijeme Domovinskog rata posvećuje jednu pjesmu legendarnoj 108. brigadi pod nazivom "108. ide dalje", a za sve poginule branitelje snima pjesmu "Nebeska kraljice".
Godine 1994. seli u Zagreb te ubrzo postaje članom sastava Stop. Nakon jedanaest godina napušta sastav i pokreće svoj samostalni projekt pod nazivom Kulen Gang. Povremeno nastupa sa članovima sastava Animatori, a 2010. godine okuplja ekipu pod nazivom Matori kako bi još jednom obilježili sjećanje na preminulog Krešimira Blaževića.
Sadržaj
Životopis[uredi]
Zvonimir Ćosić rođen je 11. kolovoza 1967. godine u Slavonskom Brodu gdje je odrastao i školovao se. Glazbom se počeo baviti početkom 1980-ih godina. U to vrijeme maštao je o nekakvom bandu te smišljao razna imena, a često je znao zasvirati u parku kraj "faksa" (Strojarski fakultet), u krčmi "Lipa", "Brođanki" i na brojnim tulumima i rođendanima.
1980-te[uredi]
Prvi javni nastup imao je 1981. godine sa sastavom Tračak Istine u Domu "Đuro Salaj" (danas Koncertna dvorana IBM). Sastav su činili; Zdenka Glavačević (klavijature), Lidija Deljusa (vokal), Slavica Božić (vokal), Mihajlo Janžić (gitara) i Ćosa (gitara). Iste godine imaju i prvi od nekoliko nastupa na "Uskrs festu" u Zagrebu. Nakon toga slijedi nastup na FAMUS- u (Festival akustičarske muzike Sombor) sa grupom Sjećanja, a u postavi su bili Hrvoje Bilić, Željko Čavčić – Slamnati, Željko Ećimović – Čimer i Ćosa, svi na akustičnim gitarama.
Godine 1985. surađuje s grupom Moris gdje svira solo gitaru i u studiju kod Šime Jovanovca snima njihov drugi demo. Moris su tada činili; Dragan Spajić - Gale (vokal), Mihajlo Janžić - Brko (bas gitara), Mario Böhm (ritam gitara), Vlatko Rakitić (bubnjevi), Otto Sliva (klavijature) i Ćosa (solo gitara).
Na festivalu brodskih akustičara prvi puta nastupa 1989. godine, kada zajedno sa Željkom Čavčićem – Slamnatim i Davorom Mikovićem - Frkom prati Miroslava Mikovića na vokalu. Izveli su tri pjesme "Samo jednom se ljubi", "Besame mucho" i "Bokeljska noć". Na BAS-u nastupa i sljedeće 1990. godine te izvodi pjesmu od Ibrice Jusića "Ljubi san, ljubi Vašu kćer" u znak sjećanja na nedavno preminulog Miroslava Mikovića.
Krajem 1988. godine odlazi na odsluženje vojnoga roka u Cerklje ob Krki (Brežice, Slovenija), a nakon tri mjeseca dobiva premještaj u Zagreb (Kerestinac). U Zagrebu postaje član vojnoga orkestra te svira s nekoliko izvrsnih glazbenika s prostora bivše države.
Nakon povratka iz JNA postaje članom sastava XIII. Apostol u koji dolazi na mjesto vokala. Apostole su tada činili sljedeći članovi; Tomislav Luketić - Lux (solo gitara), Branko Matić - Brana (ritam gitara), Damir Butković - Buda (bas gitara), Krešimir Štimac - Kićo (klavijature), Tomislav Štimac - Toco (bubnjevi) i Ćosa (vokal). Ubrzo Branko Matić odlazi u JNA, a na njegovo mjesto dolazi Davor Miković - Frka, dok nakon par mjeseci zbog istog razloga umjesto Toce na mjesto bubnjara dolazi Zlatko Ludwig - Arso. Nastupaju na brojnim koncertima u gradu i okolici, a tijekom 1990-te u studiju "MAK" kod Šime Jovanovca snimaju kazetu s osam autorskih skladbi pod nazivom Miris prašine. Istovremeno pjeva sa sastavom Trag vječnosti po raznim seoskim zabavama i kirvajima.
1990.[uredi]
Godine 1990. osniva rock sastav Baldrick band kojeg su činili članovi; Dinko Zorić - Škembo (gitara), Darko Zorić (bas gitara), Saša Popović (bubanj), Trpimir Jerković (klavijature) i Ćosa (vokal). Nešto kasnije događaju se promjene na klavijaturama i bas gitari, te u band ulaze Berislav Jerković i Filip Križan. Sastav djeluje do početak Domovinskog rata kada se razilaze, a neposredno poslije rata nastavlja s radom još neko kraće vrijeme.
- Domovinski rat
U Domovinski rat se kao dragovoljac uključuje 1991. godine te postaje pripadnik 108. legendarne brodske brigade. Ipak, vrijeme dok nije na ratištu posvećuje glazbi. U brodskom ratnom TV studiju kod Čuje, odakle su za HRT išla izvješća o neprekidnom granatiranju Slavonskog Broda, na improviziranoj opremi snima pjesmu "108. ide dalje", koju posvećuje svojoj brigadi. Pjesma je snimljena uz pomoć prijatelja Antuna Lovića – Tonija na gitari, Alena Ruška na klavijaturama i Mirka Šenkovskog – Koste – prateći vokali. Isti dan, tamo prisutni tehničari televizije montirali su na tek snimljenu pjesmu spot od snimaka bombardiranja i ruševina Broda te je spot istu večer emitiran u središnjem dnevniku i u emisiji "Slikom na sliku". Naziv pjesme ušao je u rječnik i postao sinonim koji se još uvijek koristi kada se govori o 108. brigadi.
Također u suradnji s Kostom nastaje pjesma "Nebeska kraljice", posvećena poginulim prijateljima, koju odlazi snimiti u Zagreb, u studiju Senada Galijaševića (Senne M) na Šalati, koji je to vrijeme bio ratni studio. Pjesma izlazi kao singl. Kako je ipak poželio promijeniti aranžman pjesme, ponovno je snima ovog puta u suradnji s Denisom Mujadžićem – Denykenom (producent), Tonijem, Kostom i Danijelom Lastrićem (klavijature). Za pjesmu snima i spot u Denykenovoj produkciji, koji se vrti u to vrijeme na vrlo popularnoj emisiji "Hit depo".
S grupom Trag vječnosti snima kazetu domoljubnih pjesama pod nazivom I zato pjevat ću..., a prihod od kazete uplaćen je na račun brodske podružnice udruge HVIDR-a.
U organizaciji Duška Svilara u prostorijama Radio Broda sudjeluje zajedno s ostalim brodskim glazbenicima u snimanju pjesme Brodskog Band Aida, "Sa sjevera i sa juga". Pjesma je ubrzo nakon snimanja izvedena u Zagrebu u dvorani "Vatroslav Lisinski" na festivalu domoljubnih pjesma te je kasnije uvrštena na popis domoljubnih pjesama posvećenih Slavonskom Brodu, koje su objavljene na kazeti pod nazivom Mom Brodu.
Po samom završetku rata počinje višegodišnju suradnju s Telefon Blues Bandom u kojemu tada uz njega nastupaju i Vedran Božić (gitara), Dubravko Jakuš (gitara), Tomas Krkač (bas gitara), Neven Mijač (usna harmonika), Krešo Randić (bubanj) i Kruno (klavijature). Nastupaju najčešće u zagrebačkom "Saloonu" te u raznim emisijama HTV-a.
Godine 1994. seli u Zagreb.
- Zagreb
U to vrijeme pjeva prateće vokale raznim izvođačima i snima radio reklame. U kućnom studiju Marija Principa u Slavonskom Brodu snima navijačku himnu "Legija" za navijače NK "Marsonije" uz pomoć Marija i Dubravka Đuričića na gitari. U suradnji s Kostom snima singl "Daj tata vina" koji ostaje zabilježen pod imenom Don Sauron. Također, u suradnji s Kostom, povodom obilježavanja 750. obljetnice prvog spomena imena Brod u zagrebačkom studiju kod Smokve snima pjesmu "Plovi, plovi Brode moj".
Godine 1995., na prijedlog Branka Požgajca (frontmen sastava Drugi Način), ulazi u grupu Stop koju tada čine; Nikola Sarapa (gitara), Srećko Fadiga (bubanj), Ivica Miksić (bas gitara) i Ćosa (vokal). Bubnjara povremeno mijenja Slavko Pintarić – Pišta. Sa Stopovcima ostaje više od deset godina te snima dva albuma. Album Povratak ruku snimljen je na inicijativu Davora Šterna i Croatia Recordsa, a sastav je snimao pod imenom Zlatni Akordi. U međuvremenu nastupa i sa sastavom DIM u kojem još sviraju Dubravko Jakuš (gitara), Igor Cesar (bubanj), dok su se na bas gitari izmjenjivali Danko Burić i Dubravko Vorih.
Snima vokale na autorskom albumu Darka Mihajlovića Blues in blue te surađuje s duhovnim bandom Karizma i Slavkom Nedićem.
Pred kraj priče sa Stopovcima, pokreće svoju samostalnu priču pod imenom Kulen Gang.
Samostalni projekt Kulen Gang[uredi]
Nakon što je više od deset godina nastupao kao član sastava Stop, 2006. godine pokreće svoj samostalni projekt pod nazivom Kulen Gang. Obradio je pjesmu "Dok ležim cijeli dan u sjeni" grupe Animatori, te pozvao Krešu Blaževića kao gosta u njegovoj pjesmi. Objavljen je singl, a zajedno snimaju i videospot koji se još uvijek povremeno vrti po televizijama.
Godine 2007. nastupa oko pola godine sa grupom Second Hand Band koja je imala stalnu gažu u zagrebačkom klubu Sax. Iste godine preminuo je Krešimir Blažević, te njemu u spomen pjeva s grupom "Animatori" u postavi; Branko Bogunović – Pif (gitara), Davor Senčar (gitara), Zoran Haraminčić (bas gitara), Damir Vuk (klavijature), Krešimir Gavran (akustična gitara), Rista Ibrić (violina), Vatroslav Markušić (violina) i Goran Markić (bubanj), na memorijalnim koncertima u zagrebačkoj Tvornici i na Festung Festu u Slavonskom Brodu.
Godine 2010. okuplja ekipu, Pif, Hara, Rista, Markić, Marko Križan (harmonika), Ana Banović (prateći vokal), pod prigodnim nazivom Matori kako bi se još jednom prisjetili i podsjetili ljude na Krešu Blaževića kroz emisiju HTV-a "Dobro jutro, Hrvatska".
Diskografija[uredi]
- 1990. - Miris prašine (XIII. Apostol)
Slike[uredi]
Video[uredi]
"Dok ležim cijeli dan u sjeni" - Kulen Gang
|
"Reci mi" - XIII. Apostol
|
"108. ide dalje" - Posveta legendarnoj brodskoj brigadi
|
Povezano[uredi]
Izvor[uredi]
- Zvonimir Ćosić